Najčešće korišteni tretmani za liječenje sindroma Guillain-Barré uključuju upotrebu intravenoznog imunoglobulina ili održavanje terapijskih plasmafereznih sesija, koji, iako nisu u stanju liječiti bolest, pomažu ublažavanju simptoma i ubrzavaju oporavak.
Ti se tretmani obično pokreću u jedinicama intenzivne njege kad je pacijent hospitaliziran i ima za cilj smanjenje količine antitijela u krvi, čime se sprječava da uzrokuju oštećenje živaca i pogoršavaju stupanj razvoja bolesti.
Oba tipa liječenja imaju istu učinkovitost u ublažavanju simptoma i oporavku bolesnika, međutim, upotreba imunoglobulina je jednostavnija i ima manje nuspojava od terapijske plazmefere.
1. Terapijska plazmafereza
Plazmafereza je vrsta liječenja koja uključuje filtriranje krvi kako bi se uklonile suvišne tvari koje mogu uzrokovati bolest. U slučaju Guillain-Barreovog sindroma, plazmoferezu se vrši s ciljem uklanjanja višestrukih protutijela koja djeluju protiv perifernog živčanog sustava i uzrokuju simptome bolesti.
Filtrirana krv se zatim vraća u tijelo, a potiče se da proizvodi zdrava protutijela, čime se ublažava simptomi bolesti. Shvatite kako je učinjena plazmafereza.
2. Terapijski imunoglobulin
Postupak imunoglobulina sastoji se od ubrizgavanja izravno u venu zdravih protutijela koja djeluje protiv antitijela koja uzrokuju bolest. Na taj način, terapija imunoglobulinom postaje učinkovita jer promiče uništavanje protutijela koja djeluju protiv živčanog sustava, ublažavajući simptome.
3. Liječenje fizikalnom terapijom
Fizikalna terapija je važna u Guillain-Barré sindromu jer potiče oporavak mišićnih i respiratornih funkcija, poboljšavajući životnu kvalitetu života. Važno je da se fizioterapija održava duže vrijeme dok se pacijent ne ostvari u najvećoj mogućoj mjeri.
Praćenje fizikalnog terapeuta s dnevnim vježbama izvedenim s pacijentom nužno je za stimuliranje gibanja zglobova, poboljšanje kretanja zglobova, održavanje mišićne snage i sprečavanje respiratornih i cirkulacijskih komplikacija. Budući da je za većinu pacijenata glavni cilj vratiti se sama.
Kada je pacijent hospitaliziran u ICU, može se povezati s aparatom za disanje, a u ovom slučaju fizioterapeut je također važan kako bi se osigurala potrebna oksigenacija, ali nakon izbijanja iz bolnice fizioterapeutski tretman može se održavati 1 ili više godina, ovisno o napredak kojeg postiže pacijent.
Glavne komplikacije liječenja
Liječenje treba nastaviti sve dok liječnik ne kaže drugačije, no može doći do nekih komplikacija povezanih s liječenjem, koje treba izvijestiti liječnika.
U slučaju liječenja intravenoznim imunoglobulinom, na primjer, neke od uobičajenih komplikacija su glavobolja, bolovi u mišićima, zimice, vrućica, mučnina, podrhtavanje, pretjerano umor i povraćanje. Najozbiljnije komplikacije, koje se ipak teško dogode, su, primjerice, zatajenje bubrega, infarkt i stvaranje ugruška.
U slučaju plazmefereze može doći do smanjenja krvnog tlaka, promjena u brzini otkucaja srca, vrućice, vrtoglavice, povećane vjerojatnosti infekcije i smanjene razine kalcija. Među najozbiljnijim komplikacijama su krvarenje, generalizirana infekcija, stvaranje ugruška i nakupljanje zraka u plućnim membranama, međutim te teške komplikacije teže se događaju.
Obično se ove komplikacije liječe uporabom lijekova, analgetika i antiemetika za ublažavanje vrućice i poticanje povraćanja, na primjer, važno je obavijestiti liječnika o simptomima koje osjećate.
Znakovi poboljšanja
Znakovi poboljšanja u sindromu Guillain-Barré počinju se pojavljivati otprilike 3 tjedna nakon početka liječenja, međutim, većina bolesnika ponovno nadzire njihova kretanja tek nakon 6 mjeseci.
Znakovi pogoršanja
Znakovi pogoršanja sindroma Guillain-Barré javljaju se oko 2 tjedna nakon početka ranih simptoma bolesti i uključuju poteškoće s disanjem, iznenadne promjene u krvnom tlaku i inkontinenciju, a pojavljuju se kada se liječenje ne vrši na način ispravan.
